Bularab (bull arab dog) je rasa psa nastala u Australiji. Rasa je stvorena mešanjem pitbul terijera sa poenterima i hrtovima, pre svega sa engleskim vipet hrtom. Bularab je nastao sredinom ili krajem XIX veka, zamišljen prvenstveno kao radni pas, ali može se koristiti i kao družbeni pas. Stvoren je za lov na divlje svinje.
Bularab je rasa nastala sredinom ili početkom XIX veka u Australiji parenjem pitbul terijera sa poenterima i hrtovima, u prvom redu sa engleskim vipet hrtom, radi lova na divlje svinje. Naime, divlje svinje su evropski doseljenici doneli u Australiju kao plemenitu lovnu divljač, vremenom ove životinje su se, uprkos lovu, prenamnožile u nedostatku prirodnih neprijatelja. Toliko ih se namnožilo da su postale prava pošast, uništavajući brojne biljne ali i životinjske vrste, ponašajući se kao invazivna vrsta uništavajući postojeći ekosistem. Pored toga, svojom brojnosti počele su ugrožavati i ljudska naselja i useve. Obzirom da se ljudi nikako nisu mogli sami obračunati sa ovom novom napasti, potrebni su im bili psi koji će im u tome pomoći. Tako nastaje bularab.
Bularab je pas snažne telesne građe, tela mišićavog i skladnog. Grudni koš je dubok i srednje širok, lobanja je gruba, izdužena i srednje široka. Uz to može biti robusna sa izraženim vilicama i očnim arkadama. Noge su dugačke, snažne i stubaste, pogodne za dugo i brzo trčanje. Dlaka je kratka i oštra, bele je boje, sa većim ili manjim tamnim mrljama na telu i glavi. Bularabi su dobri trkači u stanju da plen progone i po više kilometara. Pored snažnog tela poseduju i snažne vilice, tako da plen posle određenog vremena progona usmrte jednim ugrizom za vrat ili lobanju. Zaista zastrašujući lovci. Dobri su i kao tragači, svoju lovini mogu osetiti na 4-6km udaljenosti. Umeju biti vrlo umiljati i druželjubivi, uprkos opasnom izgledu, ali isto tako znaju biti i nepoverljivi prema strancima, što ih čini dobrim psima čuvarima.
Danas je bularab dosta retka rasa, ali na svu sreću ne preti mu izumiranje. Iako miroljubiv, bularab je ipak sklon agresiji. Zabeleženi su brojni slučajevi napada ovih pasa na ljude i domaće životinje, što je donekle stvorilo odbojnost vlasnika prema ovim psima. Potom je u australijskoj provinciji Kvinslend donet ukaz o zabrani držanja velikih pasa na zakupljenim površinama, tako da se na spisku zabranjenih rasa nažalost našao i bularab. Australijska organizacija za prevenciju okrutnosti prema životinjama (RSPCA Australia) dala je dodatni doprinos smanjenju broja bularaba, zalažući se za prestanak i smanjenje lova na divlje svinje. Zbog svih ovih faktora, bularab je sada izuzetno retka rasa, ali mu ipak ne preti iščezavanje.