Japanska bobtejl mačka jeste rasa domaće mačke poreklom iz Japana, gde se vekovima unazad uzgajala kao kućni ljubimac. Poznata je po svom karakterističnom kratkom repu. Rasa je vrlo zanimljiva i neobična, što je doprinelo tome da osvoji srca brojnih ljubitelja mačaka, ali i da privuče pažnju mnogih biologa i drugih naučnika.
Japanska bobtejl mačka je jedna zaista karakteristična rasa, poseduje kratak rep, po kome je prepoznatljiva, ne duži od 10-ak cm, što je posledica određene genetske mutacije, koja je doprinela tome da su svi repni pršljenovi srasli, osim bazičnog koji je jedini pokretljiv. Dlaka je kratka i javlja se u raznim bojama, najviše u beloj, koja može biti prošarana tamnijim ili svetlijim mrljama, ali postoje i jednobojne forme; smeđa, potpuno crna, crno-bela, žuta, žuto-bela, trobojna crno-žuto-bela i druge, ali ipak preovlađuju kombinacije sa belom bojom. Rep je kratak i pomalo pufnast. Noge su duge, telo je takođe duguljasto, mišićavo i kompaktno.
Mačka je vrlo umiljata, mirna i pametna, pogodna je istovremeno za držanje kako u stanu ili kući, tako i u dvorištu, strastveni je lovac i pored kurilske mačke, jedna je od najpopularnijih rasa mačaka u Japanu. Naklonjene su ljudima, vole njihovu blizinu i uvek svoje vlasnike opuštaju svojim umilnim predenjem, razigrane su i živahne. Gaje se, pored Japana, još i u Severnoj Americi i Zapadnoj Evropi, najviše u Francuskoj, gde je zanimljiva ljubiteljima egzotičnih životinja. Mačke ove rase su vrlo zdrave i otporne na brojne bolesti. Javljaju se kod ovih mačaka i tzv. čakaraste ili dvobojne oči, pojava u kojoj je jedno oko jedne, a drugo druge boje, npr. jedno oko je plavo, drugo je smeđe ili zeleno, što je opet uzrokovala genetska mutacija.
Japanski bobtejl mačka je stara rasa, smatra se da je na japanska ostrva doprela sa azijskog kontinenta još pre hiljadu godina. Oduvek je bila vrlo popularan ljubimac i svoje mesto pronašla je u brojnim japanskim domovima još od drevnih vremena, o čemu svedoče brojne umetničke slike, knjige i stari spisi. Godine 1602. japanske vlasti su donele ukaz o tome kako sve mačke moraju biti oslobođene, moraju se kretati slobodno, da bi bolje uništavale sitne glodare i druge štetočine, da isti nebi sprečili razmnožavanje svilene bube i osujetili proizvodnju svile, tadašnjeg velikog izvoznog potencijala Japana. U XIX veku, japanski doseljenici su ih preneli u Brazil. Japanski bobtejl je prvi put predstavljen zapadnom Svetu tek 1968. godine, kada je nekoliko primeraka preneto u Veliku Britaniju. Vrlo brzo, zapadnjaci su zavoleli ovu mačku, koja je i dalje egzotična i vrlo zanimljiva, izazivajući veliku pažnju i budeći ljudsku maštu.